Iznošenje bračne intime u javnost

Radi jačanja bračnih veza i mnogih drugih koristi islam je preporučio supružnicima mnoge stvari,a neke je zabranio. Jedna od zabranjenih stvari je i širenje vijesti o vlastitoj bračnoj intimi.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Zaista će na najlošijem stupnju kod Allaha na Sudnjem Danu biti čovjek koji opći sa svojom ženom i ona s njim,a zatim oda njene tajne."
( Muslim br.3516,kao Ebu Seidovo predanje)

Ovaj hadis,iako na prvi pogled ukazuje da se propis odnosi eksplicitno na muškarce,općeg je karaktera.Kao što je zabranjeno muškarcu da širi i iznosi u javnost bračnu intimu,isto tako je i ženi zabranjeno da to čini. Spomenuto se može shvatiti iz sljedećeg hadisa koji je općeg karaktera i odnosi se podjednako i na muškarce i na žene. Esma bint Jezid radijallahu anha,bila je kod Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,a kod njega su sjedili muškarci i žene,pa je on rekao: " Možda muškarci opisuju spolni odnos sa  svojim suprugama,a možda i žene to čine!" Ashabi su pognuli glave šuteći,a Esma je rekla: "Da,Allah0v Poslaniče,zaista to one čine,a i oni to čine!" On reče:" Ne činite to! Primjer toga je kao primjer šejtana koji na putu sretne šejtanicu pa sa njom spolno opći a ljudi gledaju u njih".
(Ahmed,br.27583,šejh Albani je ovo predanje ocijenip vjerodostojnim u nekoliko svojih djela)

Imam Munavi veli: "S tim u vezi,na ženu se odnosi propis kao i na muškarca: zabranjeno joj je širiti tajne svog muža kao naprimjer da kaže: 'On brzo doživljava orgazam', ili 'On ima veliki spolni organ',ili nešto drugo što se odnosi na spolni odnos."
(Fejdu'l-kadir,2/538)

Često se dešava da muškarci među sobom,pa i žene,do u detalje pričaju kako su proveli prvu bračnu noć,što je,na osnovu spomenutih dokaza,zabranjeno.
Čitajući izjave učenjaka o ovom pitanju,naći ćemo da kažu kako postoje i slobodniji ljudi glede širenja bračnih tajni pod izgovorom podučavanja,kao što je podučavanje mlađeg brata pitanjima spolnog odnosa,odnosno "pripremanje" djevojke(tu ulogu obično preuzimaju njene rodice ili prijateljice) za prvu bračnu noć. Širenje bračne intime je zabranjeno i podučavanje drugih osoba nije validan razlog da se o tome govori.Naime,neupućen u intimne stvari može se tome podučiti a da se čovjek ne poziva na svoj bračni život,već da ga poduči govoreći općenito,bez spomena konkretnih osoba.


Izvor: "Islamski priručnik bračne intime"

Steta sto je s muzikom,no tekst je jako fin, barem meni...

Htio se razvesti,ali je ljubav nadjacala sve....

Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala je u mene i očekivala tu važnu vijest koju ću joj saopćiti. Bože, kakvu ću joj samo bol ...sada nanijeti. Hoće li to ona moći podnijeti? Jezik se sapliće. Osjećam da neću moći izgovoriti ...ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: „Želim da se razvedemo“. Pređoše te teške riječi preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim očima je veća od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: „A zašto

Njeno pitanje sam zanemario, kao da ništa nije ni rekla. Više nije bilo riječi. Njih je zamijenio njen plač. Iz ruke joj ispade kašika, a ona poluglasno reče: „Pa ti nisi čovjek!“
Cijelu noć je plakala i vjerovatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu!? Tačno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo već deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim Dženu, i tu činjenicu ne može ništa promijeniti. Njen plač je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam sedmicama planirao, počinje se ostvarivati.

Navečer sam se kući vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam očekivao niti želio, pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav dan sam proveo sa Dženom i umorio sam se. U ponoć se budim i vidim da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj, te sam ponovo zaspao.
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u noći pisala. Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtjevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bi još trebalo da provedemo zajedno. Tražila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utječe na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro u našem bračnom životu. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe.
Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će brzo proći i ja ću biti slobodan.
O tim čudnim uvjetima sam obavijestio Dženu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka.
Sa suprugom već dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj se probudiše. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom ženom je izašao na površinu.
Naš sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naručje, i počeo vikati: „Babo nosi mamu!“ Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta ja činim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio prije deset godina. A ona je zatvorila oči i prošaputala: „Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu“. Klimnuo sam glavom, potvdivši da neću.
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.
Sljedećeg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane našeg bračnog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mučilo: Kakav sam ja to čovjek i da li joj činim nepravdu!?
Četvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jaki osjećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva žena je pravo blago. Svaki naredni dan je jačao ta osjećanja prema njoj. Dženi o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka.
Jednog dana sam posmatrao kako traži odjeću da se obuče. Sva odjeća joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato što je izmršavila.
Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pružio ruku prema njoj i nježno je spustio na njenu glavu. Tada je naš sin ušao i povikao: „Babo, vrijeme je da nosiš mamu!“
Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog života. Taj trenutak je isčekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nježno je savila svoje slabašne ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono što sam osjetio kada sam je prvi puta u naručje uzeo. Taj lijepi osjećaj je narušavalo samo to što je ona sada mnogo slabija.
Kada sam je u naručje uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Naš sin je već bio u školi. Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao da se tako nešto može desiti. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: „Sve do sada nisam znao koliko si dobra i šta mi značiš!“

Kako zadobiti ljubav supruge..

.Ljudi traže sreću u braku. Maštaju o sretnom i usklađenom braku prepunom sreće, zadovoljstva, harmonije, sklada, poštovanja, potpomaganja na putu istine... I onda se razočaraju kada se suoče sa stvarnošću. Velik je broj problema u braku.

Često ćemo naći ljude koji svojom vanjštinom pokazuju da prakticiraju vjeru u svakodnevnom životu, ali kada se sklone od očiju javnosti i uđu u kuće – žive drugim načinom od onoga kako ih poznaju prijatelji i kolege.

Najbolji svjedoci spomenutog su supruge tih osoba i njihove porodice. Interesantno je da takve osobe, koje vanjštinom pokazuju pridržavanje za načela vjere, kao da nisu čuli za riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.» (Hadis je zabilježio imam Et-Tirmizi od Aiše, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

Mnogo je ljudi koji su prakticiranje vjere sveli na nekoliko propisa zaboravljajući da je islam širi i sveobuhvatniji od toga. Islam je cjelokupan sistem življenja. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devet supruga, ''devet skrivenih kamera'', koje su neprestano snimale njegovo ponašanje. Opisujući njegov svakodnevni život, znale su reći: ''Poslanikov ahlak (moral) – bio je Kur'an.''


Ljubaznost i međusobna šala

Koliko je ljudi koji ne znaju šta je ljubaznost ili šala u svakodnevnom ophođenju sa suprugom. Ljudi misle da su obavezni samo da obezbijede materijalne potrepštine za porodicu, stvari neophodne za egzistenciju, zaboravljajući pritom na duhovnu stranu bračnog života.

Stranu, koja je možda i bitnija u održavanju ispravnog kursa kretanja bračnoga broda. Pogledamo li u život Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se u mnogo čemu razlikuje od našeg, vidjet ćemo da je ljubaznosti i međusobnoj šali pridavao veliku pažnju. On, koji je bio predsjednik države, glavni vojskovođa, glavni kadija, otac, suprug, nalazio bi vremena da se našali sa svojom porodicom. Prenosi se od Aiše, r.a., da su jedne prilike bili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju pa su se utrkivali Poslanik – onaj kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima – i Aiša, r.a., pa je Aiša, r.a., pobijedila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada se Aiša, r.a., udebljala – kako ona za sebe kaže – pozvao ju je Poslanik da se opet utrkuju, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobijedio Aišu, r.a., a zatim joj se obratio riječima: «Ovo ti je za onu tvoju pobjedu.» (Hadis je zabilježio Ebu Davud, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.) Gdje smo mi od ovog sunneta? Koliko je nas našlo vremena da se utrkuje sa svojom suprugom, želeći time pridobivanje njene ljubavi i pažnje? Dragi brate, slobodno daj malo oduška sebi u ophođenju sa suprugom. Kuća nije kasarna pa da mora sve da bude strogo ozbiljno i pod konac. Našali se malo sa suprugom pa ćeš vidjeti da će to povećati ljubav među vama i učvrstiti vaše bračne veze. 

PISMO RODITELJIMA         
 
Piše: Šejh Ali b. Aid el-Karni - Preveo: Benamin Omerović

 Svaki otac, bez imalo sumnje, želi da mu je dijete odlično u školi. Daje mu nade i obećava da će mu ispuniti želje ako prođe na ispitima, a ukorava ga i prijeti mu ako ih ne položi. Često dovi Allahu i moli Ga za uspjeh djeteta, da ga učini staloženim i razboritim. Sve je to prirodan osjećaj usađen u svakom čovjeku. 

Ali, oče, ti koji zračiš ljubavlju i saosjećanjem, toliko si se zabrinuo za školu djeteta, za njegovu budućnost i mnoge druge stvari vezane za ovaj prolazni svijet. Osjećaš se odgovornim za svoje dijete, a da li se brineš šta će biti s njim nakon njegove smrti kao što se brineš za njegov rahatluk i sreću u dunjalučkom životu?! Tvoja briga, dragi oče, posvećena je znanju ovog prolaznog svijeta, a zanemarila je onaj svijet koji je vječan. Zabavio si se oko djeteta, oko kreiranja njegove što bolje budućnosti, a zapostavio si ga u njegovom zagrobnom životu. Izgrađuješ mu kuću od gline i betona, a uskraćuješ mu ahiretske kuće sačinjene od biserja, dragulja i korala. 

Težiš, nadaš se... najljepše što možeš poželjeti jeste da ti sin bude doktor, ili inžinjer, pilot ili pak vojno lice. Dragi Allahu, pa to su sve želje vezane za ovaj svijet! Trud i borba za prolazni dunjaluk, a zapostavljanje vječnog ahireta. Moram napomenuti da ovo o čemu govorim nije rijedak slučaj, naprotiv, ovakav je veliki broj ljudi. Spremali se, radili, posvetili se tjelesnom odgoju djece, a zapostavili duševni odgoj kojim bivaju živi i sretni ili u suprotnom nesretni, odvedeni u propast. To je istina, dragi oče, koju ćemo ti dokazati. Pretpostavimo da ti je dijete zakasnilo na ispit. Kako bi se to njegovo kašnjenje odrazilo na tebe i tvoja osjećanja? Zar se ne bi utrkivao s vremenom kako bi stigao na ispit? Zar nećeš nakon toga spavati napola budnim okom kako se ne bi ista greška ponovila na sljedećem ispitu? Kao da se odgovor sam nameće i kaže DA...!! Da li si se isto osjećao kada ti je dijete prespavalo sabah-namaz kao što si se osjećao kada je prespavalo ispit. Zar ne zapitkuješ dijete nakon svakog ispita kakva su bila pitanja i kako je odgovorio nadajući se da je dobro uradio ispit?! Da li si ga ikada pitao o stvarima vezanim za njegovu vjeru? Da li si ga pitao je li obavio namaz ili ne? Da li si ga pitao za društvo, s kim se sastaje i druži? Da li si ga pitao gdje bude kada nije kod kuće? Osjetiš tjeskobu u prsima i poveća ti se briga kada saznaš da ti je sin loše odgovarao na ispitu, ali, osjetiš li takvu tjeskobu u prsima kada saznaš da ti je dijete propustilo neke sunete ili vadžibe?! Zar nećeš prestati udovoljavati njegovim prohtjevima? Zar mu nećeš uskratiti u raskoši, kojoj si velikodušno ukazao dobrodošlicu u svojoj kući, kupujući različite audio i video uređaje te svakojake novine i časopise, kako ga to ne bi odvratilo od učenja i pripremanja za ispit. Šta bi tek trebao poduzeti, dragi roditelju, kada je riječ o ispitu koji nema drugog roka, niti ima popravnog, niti se predmet može prenijeti, i to je činjenica. Konačan ishod može samo biti – ili je prošao ili je pao. Propasti znači boravak u Vatri, da nas Allah sačuva takvog ishoda! Znači sigurna propast i nesnosna patnja. Toga dana mu ni od kakve koristi neće biti njegova diploma, niti će mu biti od kakve pomoći njegova pozicija i imetak kojim je raspolagao kada mu se bude dala njegova knjiga u lijevu ruku, i kada uzvikne što glasnije bude mogao: "A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: 'Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila –bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!'" (Al-Hakka, 25. – 29.) Ugled koji sam u društvu stekao nije mi od koristi, niti moć koju sam imao, niti moje stečeno ovosvjetsko znanje i diplome! Sve je to propalo i otišlo u zaborav. Gubitak i propast. A kakav će to gubitak biti i kakva propast na ovom svijetu?! Svejedno je bio doktor ili inžinjer, pilot ili profesor. Na onom svijetu si ili sretan ili nesretan. Samo su dvije skupine, skupina džennetlija i skupina koja će biti u bolnoj patnji. Poruka ovog pisma nije da zapostavite svoje dijete i potpuno ga zanemarite, ne tako mi Allaha! Samo vam želimo dati do znanja da je najpreče da se o ahiretu brinete, i da je najbolje ulagati trud i raditi za onaj svijet. 

Dragi roditelji! 

Ko se od vas potrudio da dovede odgajatelja svome djetetu koji će ga podučavati Kur'anu i razumijevanju sunneta? Malo je onih koji to rade. Kamo sreće da su makar oni, koji to ne rade, zaštitili svoju djecu od uzročnika zablude i zastranjivanja, od sredstava koja zavode i negativno utječu na dijete. Nažalost, pojedini roditelji postupaju kao što kaže arapska izreka: "Hem što je roba loša, hem što se još zakida pri vaganju (mjerenju)". Obezbijedili su djetetu privatnog vozača, slugu, pa i auto su mu kupili. Opremili su kuću napunivši je svim mogućim stvarima, koje su u osnovi zabranjene muslimanu, a koje će odvraćati od Allaha, od Njegovog spominjanja i pokornosti Njemu...! Ko je od vas dao svome djetetu nagradu za naučeno poglavlje iz Kur'ana napamet ili za naučeni hadis Poslanika, a.s.?! Malo je onih koji su tako nešto uradili. Molim Allaha da obaspe Svojim blagoslovom ono malo onih koji to rade! 

Pojedini roditelji obećavaju svome djetetu da će, ako prođe na ispitu, provesti najljepše trenutke života na nekoj od morskih plaža bilo gdje u svijetu. Obećavaju da će mu kupiti auto kako bi ulicama krstario. Nikada nisu obećali djetetu da će ga, ako prođe, poslati da obavi umru ili da posjeti džamiju Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Kakav onda ishod očekivati nakon ovolike nemarnosti i ovolikih propusta u odgoju djeteta?! Ishod će biti da umjesto Kur'ana dijete lista časopise, dok je umjesto misvaka za zube uzeo cigaretu. To je sve dovelo do nastanka jedne generacije među nama čije stasavanje liči na životinjsko, kao što stoji u Kur'anu: "Oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni." (Al-A'raf, 179.) 

U odgoju djeteta bitno je da roditelj ne zapostavi brigu o izdržavanju djeteta i njegovom fizičkom odgoju, međutim, daleko je zaslužnije i prioritetnije pravilno utjecati na njegov razum i njegovo srce, brinući se o njegovom životu nakon smrti. Prvi korak ka ostvarivanju toga jeste da popravimo sami sebe. Dovodeći sebe u red i živeći u skladu sa Allahovim propisima, izvodimo djecu na Pravi put i ona bivaju pod Allahovom zaštitom. Rekao je Uzvišeni: "Otac njihov je bio dobar čovjek". (Al-Kahf, 82.) 

Dakle, islamski odgoj djeteta treba biti naš prioritet. Naravno, nema smetnje ako se proučava neka nauka od koje ćemo imati koristi na ovom svijetu, ali nas to ne smije odvesti ka zapostavljanju onoga svijeta. Rekao je Uzvišeni: "I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu." (Al-Kassas, 77.) 

Dragi oče! 

Boj se Allaha za svoju porodicu, jer si ti kod Allaha odgovoran za njih. Boj se Allaha da nakon što ti ih On dadne u povjerenje, ti ih izložiš iskušenju dozvolivši im filmove, serije, i kojekakva sredstva (uređaje) koji vode razvratu, u što ulaze i svakojaki raskošni bestidni časopisi. Takvim postupkom ćeš iznevjeriti povjereni emanet i obmanuti svoju porodicu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Allah će zabraniti Džennet čovjeku koji umre a obmanjivao je svoje štićenike (porodicu) nakon što su mu bili povjereni od Allaha u emanet." 

Dragi oče! 

Zamolio bih te da uzmeš pouku iz Lukmanove oporuke svome sinu kojeg strašno voli i za kojeg bi dao svo bogatstvo. Da li je sadržaj Lukmanove oporuke materijalnog karaktera? Da li mu je oporučio da se oda raskošnom životu? Ne, ništa od ovoga nije bilo u oporuci, već ga je pozvao vrijednostima čiji će uzrok biti da proživi lijepim životom, i bude spašen bolne patnje. Zabranio mu je u oporuci da Allahu pripisuje druga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (Lukman, 13.) Ukazao mu je na ono što će ga spasiti od Allaha, a to je da bježi od Njega Njemu, subhanehu ve teala, obavljajući namaz i tražeći da se čine dobra djela, a odvraćajući od loših. Zatim ga savjetuje da se okiti plemenitim karakterom koji će ga uzvisiti i učiniti uglednim, da se ne oholi nad stvorenjima i ne ponižava ih, da bude odmjeren u hodu i da ne bude grlat u govoru: "Ta najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 19.) Ovo je, Allahov robe, općenito sadržaj oporuke saosjećajnog oca. Da li si ti ovako postupio sa svojim sinom? Da li si u svojoj oporuci spomenuo makar dio, ako ne sve, od onoga što je Lukman svome sinu govorio?! 

Praksa je pojedinih roditelja, nažalost, gušenje dječijih ambicija i obeshrabrivanje. Uspaniče se i pobjesne kada Allah uputi neko njihovo dijete. Okarakterišu ga da je lud žigošući ga mentalno poremećenom osobom. Ismijavaju ga zbijajući šalu na njegov račun, a niko ne zna da li se ismijavaju i rugaju njemu ili vjeri (islamu) koju je prihvatio i koju prakticira?! Je li se tako, oče, čuva povjereni emanet? Je li tako savjetuješ svoje štićenike? Boj se Allaha za svoju porodicu. Čuvaj se Allaha dok ih odgajaš. Poduči ih vjerskom i ovosvjetskom znanju od kojeg će imati koristi: "Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!" (Ankabut, 64.) 

Dragi roditelji! 

Bojte se Allaha za svoju djecu dok ih pripremate da polože ovosvjetske ispite. Znajte, i podučite svoju djecu, da je Allahova roba najskuplja i najvrednija od svih ovosvjetskih ukrasa. Obavijestite ih da je stvarni uspjeh u sputavanju lične pohote i držanju iste u okvirima Allahovog zadovoljstva. Zapamtite i prenesite svojoj djeci da je istinska sreća u bogobojaznosti i pokornosti Allahu. Zatim, znajte da se na Sudnjem danu niko neće pomjeriti s mjesta sve dok postoji nepravda koju je nekada nekome načinio. Djeca će se obradovati nepravdi oca koji je prema njima nekada zgriješio, i žena će se obradovati muževom griješenju prema njoj. Na Sudnjem danu će se djeca sa svojim ocem parničiti pred Allahom govoreći: "Naš Gospodaru, uzmi naš dio od ovog okrutnog oca koji nas je zaveo i odvratio od činjenja dobrih djela kojima bi Ti bio zadovoljan. Od oca koji nas je odgajao kao što se životinje odgajaju. On nas je izložio propasti. Nije bilo zla a da ga nije stavio nama nadohvat ruku, niti je ostalo šta od onog što odvodi u propast a da nam ga nije donio." Dragi oče, kakav će toga dana biti tvoj odgovor? 

Roditelji, lijepo odgajajte svoju djecu čuvajući ih od razvrata i zablude dok još imate mogućnosti i vremena da nešto učinite prije negoli se budete kajali i sami sebe korili onda kada neće biti od toga koristi. 

Da nas Allah sve potpomogne u onome što On voli i čime biva zadovoljan. Allah opet najbolje zna. Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe! 

Najznačajnija pravila i propisi u tom pogledu su sljedeći:

1.  Izbor bračnog druga prema načelima vjere:

Pod pojmom vjere u ovome slučaju podrazumijevamo ispravno razumijevanje Islama, u životu praktičnu primjenu svih njegovih uzvišenih odlika i pravila lijepog vladanja. Podrazumijevamo pod tim, također, neprestano i potpuno pridržavanje islamskih neprolaznih metoda i načela.

Kada zaručnik ili zaručnica dostignu ovaj stepen razumijevanja, prakticiranja i pridržavanja, možemo reći da su pravi vjernici i moralne osobe. Kada, međutim, nisu na ovome nivou razumijevanja, prakticiranja i pridržavanja propisanog, očito je da se za njih može kazati da su iskrivljenog ponašanja i pokvarenog morala i da su daleko od Islama, ma koliko se prikazivali svijetu kao uzorite i bogobojazne osobe i tvrdili da su muslimani praktičari.

Pravedni halifa Omer b. Hattâb radiallahu anhu  je, kada mu je došao neki čovjek da svjedoči za drugoga čovjeka, razriješio ovo pitanje na najprecizniji način, postavljajući odgovarajuća mjerila za upoznavanje osobe i pokazivanje njegova pravog lica.

Omer ga prvo upita: "Poznaješ li ti ovoga čovjeka?"

Čovjek mu na to odgovori: "Poznajem!"

Zatim ga Omer upita: "Jesi li ti njegov tako blizak susjed da znaš gdje sve on ulazi i izlazi?"

Čovjek mu na to odgovori: "Ne znam."

Omer ga potom upita: "Da li si nekada sa njim putovao da bi upoznao kakav mu je moral?"

Čovjek mu na to odgovori: "Ne, nisam."

Omer ga zatim upita: "Jesi li sa njim trgovao da bi upoznao njegovo poštenje?"

Čovjek mu i na to odgovori: "Ne, nisam."

Omer mu potom povišenim tonom reče: "Vjerovatno si ga vidio u džamiji kako ustajući i sjedeći, dižući i spuštajući glavu, do iznemoglosti klanja?"

Čovjek na to potvrdno odgovori: "Da, jesam!!"

Omer mu, na kraju, na sve to reče: "Slobodan si. Možeš ići. Ti uopće ne poznaješ ovoga čovjeka," a čovjeku za kojega je ovaj svjedočio reče: "Dođi mi sa nekim drugim koji te poznaje."

Omera radiallahu anhu  nije, dakle, zavela forma niti vanjština ovoga čovjeka. On se upoznao sa istinom pomoću odgovarajućih mjerila vrijednosti koja otkrivaju njegovo pravo stanje i kazuju kakvi su mu vjera i moral.

Smisao ovoga proizilazi iz riječi Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellm  u hadisu koji prenosi Muslim od Ebu Hurejre: "Allah, uistinu, ne gleda vaše likove i vaša tijela, nego gleda vaša srca i vaša djela."

Zbog toga Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellm, onima koji se žele ženiti savjetuje da uzimaju one djevojke koje se drže vjere. Takve u potpunosti izvršavaju svoje obaveze prema mužu, djeci i kući, onako kako to od njih traži Islam, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellm, preporučuje.



Buhari, Muslim i drugi prenose od Ebu Hurejre radiallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellm rekao: "Žena se ženi radi četiri stvari: bogatstva, plemenitog porijekla, Ijepote i vjere. Pa, drži se vjernice, ruke ti se pretvorile u prah.”  (2) 

I u obrnutom slučaju Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellm starateljima djevojaka prispjelim za udaju, također, savjetuje da traže momke koji se drže vjere i morala, jer takvi ljudi u potpunosti izvršavâju svoje obaveze u pogledu zaštite porodice, bračnih obaveza, odgoja djece, čuvanja časti na pravi način i osiguravanja potrebnih sredstava za kućne troškove.

Tirmizi prenosi od Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellm da je rekao: "Ako vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. Ne učinite li tako na Zemlji će zavladati smutnja i veliki nered."

Ima li veće nesreće za vjeru, odgoj i moral od toga da djevojka vjernica padne u ruke raspojasanog zaručnika ili čovjeka koji bezobzirno postupa prema njoj, ne vodi računa o njenom ugledu, časti, imovini, i ne pridaje joj bilo kakvu važnost ili poštovanje?

Ima li veće nesreće za čestitu ženu od toga da bude udata za muža raspuštenjaka i razvratnika koji je prisiljava da se otkrije i miješa sa drugima, primorava da pije alkohol i pleše sa muškarcima i tjera je da se oslobađa vjere i morala?

Koliko je, nažalost, djevojaka koje su bile primjer čestitosti i neporočnosti, da bi nakon što bi prešle u raspuštenu kuću, kod bestidnog i razvratnog muža, i same postale nemoralne i razuzdane, ne pridajući časnim načelima bilo kakvu vrijednost, niti pojmovima kao što su čestitost i čast ikakav značaj.

Nema sumnje da će se djeca koja odrastaju u ovakvoj raspuštenoj, bestidnoj i griješnoj kući neizostavno formirati na devijantan i nemoralan način i biti odgojena da stvaraju nered i čine ružna djela.

Dakle, izbor na temelju vjere i morala je najvažnija stvar koja supružnicima osigurava potpunu vjerničku sreću, djeci uzorit islamski odgoj, a porodici trajnu čast i željenu sigurnost.

2.  Izbor na temeiju porijekla i ugleda:

Među pravilima koja je utvrdio Islam u vezi izbora supružnika je i odabir životnog druga iz plemićke porodice, poznate po svojoj čestitosti, uzoritom moralu, osobitom ugledu i porijeklu. Svijet je poput metala; razlikuje se u plemenitosti i niskosti. Ljudi se u odnosu jednog prema drugome međusobno odlikuju po pokvarenosti i čestitosti.

I Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellm je u hadisu koji prenose Tajâlisi, Ibn Meni' i Askeri od Ebu Hurejre isticao da je svijet poput metala te da se razlikuje po plemenitosti i niskosti: "Ljudi su po pitanju dobra i zla poput plemenitog i lošeg metala (rude). Ko je bio najbolji u džahilijjetu, najbolji je i u Islamu ako se pouči vjeri."

Zbog toga Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellm podstiče da kod ženidbe odabir bude na temeiju porijekla, ugleda, čestitosti i plemenitosti.

Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellm upućuje mladiće da traže sebi za žene djevojke odrasle u čestitom okruženju, u čestitoj kući poznatoj po ugledu i plemenitosti, koje potječu iz roda plemenita porijekla i slavnih predaka. Moguće da je tajna ovoga u tome da takav čovjek rađa djecu sa urođenim osobinama da čine velika djela, nasljeđuju plemenite naravi, pravi islamski moral, da doje plemenito i čestito mlijeko i spontano nasljeđuju dobra svojstva i plemenite ćudi.

Rukovodeći se time i Osman b. Ebu el-As es-Sekafi savjetuje svojoj djeci da biraju sebi dostojne i da se klone lošeg porijekla: "Sine moj, čovjek na ženidbu je sadničar koji pazi šta će zasaditi. Loša stabijika rijetko daje dobar plod. Zbog toga biraj pa makar i potrajalo."

Tako i Omer b. Hattâb radiallahu anhu , imajući u vidu ovakav izbor, na pitanje jednog mladića kakva je dužnost oca prema djetetu, odgovara: "Da mu odabere majku, lijepo ime da i nauči ga učiti u Kur'anu."

Načela odabiranja koja je postavio Poslanik Islama sallallahu alejhi ve sellm smatraju se najuzvišenijim naučnim činjenicama i savremenim teorijama odgoja. Genetika kao nauka, također je utvrdila da dijete nasljeduje moralne, fizičke i intelektualne osobine roditelja. Ukoliko se kod izbora supružnika vodi računa o porijeklu, ugledu i čestitosti, nema sumnje da će se i dijete razvijati na osnovama poštenja, uzoritosti i čestitosti. Kada se u djetetu spoje faktor čestitih i uzorito-odgojnih nasljednih osobina, takvo će dijete zasigurno dospjeti do samoga vrha u vjerskome i moralnom pogledu i biti primjerom bogobojaznosti, čestitosti, dobroga ponašanja i plemenitih svojstava.

Prema tome, na budućim bračnim drugovima je da dobro vode računa kod izbora, da paze ko će im biti bračni drug, ukoliko žele uzorito potomstvo, čestitu porodicu i djecu vjernike.

3. Ženidba tuđinkom:

Među islamskim mudrim preporukama u pogledu izbora žene je davanje prednosti ženi tuđinki u odnosu na žene istoga roda ili bliže rodbine. Time se postiže bolja i zdravija rasnost djeteta, fizička sigumost od prelaznih i nasljednih bolesti i, istovremeno, širi krug porodičnog poznanstva i učvršćuju društvene veze.

Iz ovakvoga braka djeca su u fizičkom pogledu jača, u mentalnom upornija i stabilnija a u komunikativnom pogledu sposobnija i širokogrudnija. Zbog toga nije čudo da i Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellm upozorava na opasnost ženidbe iz istoga roda i bliže rodbine zbog slabog razvoja djeteta, nasljeđivanja bolesti roditelja i daljih predaka.

Genetika, također, tvrdi da su djeca rođena u braku između bližih rođaka i u fizičkom i u intelektualnom pogledu slaba. Isto tako nasljeđuju i loše moralne osobine i neobične društvene navike.

Ovu činjenicu je, međutim, Poslanik Islama sallallahu alejhi ve sellm utvrdio četrnaest stoljeća prije nego je nauka o tome rekla svoju riječ, što je u potpunosti jasno svima koji žele činjenice.

Ovo je jedna od sjajnih mu'džiza i istinitih obavijesti našega Velikog Poslanika sallallahu alejhi ve sellm koji nije znao čak ni pisati.

4.Davanje prednosti djevicama:

Među islamskim uputama kod izbora supruge je i davanje prednosti djevicama nad razdjevičenim ženama, što je od dalekosežnog značaja.

Između ostaloga, time se štiti porodica od poremećaja u životu i zapadanja u zamku stalnih svađa i potencijalnih problema i neprjateljstava. U isto vrijeme, učvršćuju se Ijubav i bračna veza, jer je djevica po prirodi sklona na nježnost i intimu sa prvim čovjekom za kojega se uda, susretne sa njim i upozna ga. Nasuprot tome, razdjevičena žena u drugome mužu ne nalazi potpunu intimu, uzajamnu Ijubav i iskrenu vezu, zbog velike razlike između morala prvoga i ponašanja drugoga bračnog druga.

Zbog toga nije nikakvo čudo što Aiša, radijallahu 'anha, kako prenosi Buhari, objašnjava ovo Allahovu Poslaniku sallallahu alejhi ve sellm "Allahov Poslaniče, kada bi se našao u dolini u kojoj ima stabala sa kojih se jelo i stabala sa kojih se nije jelo, pod koje bi pustio devu da se sa njeg nahrani?" Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellm joj odgovori: "Pod ono sa kojega se nije jelo." Aiša, radijallahu 'anha, mu na to odgovori: "Ja sam ta."

Ovim je Aiša, radijallahu 'anha, mislila na druge Poslanikove sallallahu alejhi ve sellm žene, budući da se jedino ona kao djevica udala za njega.

I Poslanik sallallahu alejhi ve sellm je iznio nekoliko stavova u vezi sa ženidbom djevicom. Tako Ibn Mâdže i Bejheki prenose da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellm rekao: "Držite se djevica, jer su njihova usta slađa, materica plodnija, manje su podmukle i zadovolje se sa malom stvari."  (3)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellm je tako jednom prilikom i Džâbiru radiallahu anhu  istakao da brak sa djevicom rađa ljubav i jača neporočnost i čednost. O tome prenose Buhari, Muslim i drugi: "Susrevši Džabira na putu dok se vraćao iz vojnog pohoda Zatu-r-rika', Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellm ga upita: 'Džabire, jesi li se već oženio?' Rekoh mu: 'Jesam, Allahov Poslaniče.' On me zatim upita: 'Je li ti žena već udavana ili je djevica?' 'Već je bila udavana' -rekoh mu. On me potom upita: 'Zar nisi mogao naći djevojku sa kojom bi se igrao i koja bi te zabavljala?' Na to mu odgovorih: 'Allahov Poslaniče, otac nam je preselio na Uhudu, ostavivši nam sedam kćeri, pa sam se stoga oženio jednom starijom ženom koja ih okuplja i brine se o njima.' On mi na to reče: 'Dobro si učinio, ako Bog da.'"

Navedeni hadis u vezi sa Džabirom pokazuje da je nekada, u određenim situacijama, brak sa ženom prije udavanom bolji od braka sa djevicom. Takav je bio i spomenuti slučaj sa Džabirom radiallahu anhu  koji se oženio već udavanom ženom da bi osigurao pomoć u nadgledanju, čuvanju i zaštiti siročadi. U tome se rukovodio riječima Uzvišenog:

Jedni drugïma pomažite u dobročinstvu i čstitosti. (El-Mâ'ida, 2.)

5.Davanje prednosti ženi rotkinji:

Među islamskim preporukama u vezi odabira žene je i izbor žene rotkinje, što se može utvrditi na osnovu dviju stvari:

Prvo, da ne boluje od bolesti koje sprečavaju začeće i rađanje djeteta, a što utvrđuje stručna osoba za to.

Drugo, vidjeti kakva joj je majka i udate sestre u tom pogledu. Ukoliko su one zdrave i sposobne za rađanje, veća je vjerovatnoća da će i ona biti.

I sa medicinskog aspekta, ukoliko je žena rotkinja, vjerovatnije je da je zdravija i fîzički jača. U tom slučaju uspješnije obavlja i kućne poslove, odgaja djecu, i, u najboljem značenju riječi, u potpunosti ispunjava sve svoje bračne obaveze.

Ovdje treba ukazati i na to da oni koji se žene rotkinjama, teže za velikim potomstvom i žele mnogo djece, moraju biti dosljedni u obavezama i odgovomostima u vezi sa osiguravanjem sredstava za život, odgojem i obrazovanjem.

Kod Allaha Uzvišenog svako će odgovarati za zanemarene i propuštene obaveze. U vezi s tim Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellm ističe: "Allah će svakoga pitati za povjerenu mu stvar - da li je sačuvao ili je izgubio. Tako će i čovjek biti pitan za svoju porodicu."( Hadis prenosi Ibn Hibban)

Na temelju prethodno iznesenog jasno je da svaki onaj koji osjeća želju za preuzimanjem roditeljske odgovomosti onako kako to Islam naređuje - i želi da se ženi - treba tražiti ženu rotkinju, čime će i sam pridonijeti uvećanju naroda koji je Allah učinio najboljim od svih koji se ikada pojavio. Za to nema bolje preporuke od one koju je Poslanik sallallahu alejhi ve sellm uputio čovjeku koji mu se u vezi s tim obratio: "Allahov Poslaniče, zaljubio sam se u uglednu, na položaju i bogatu ženu, jedino što je nerotkinja. Da li da se oženim njome?" Pošto ga je odvratio od toga, on mu je došao i drugi put sa istim pitanjem. Nakon što mu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellm isto rekao, on mu je došao i treći put kada mu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellm rekao: "Zenite se dragim rotkinjama da bi ste se brojčano uvećavali.   (Hadis prenose Ebu Dâvud, Nesâ'i i Hâkim)

To bi bila najznačajnija načela u vezi sa brakom i najznačajnije veze braka sa pitanjima odgoja. Islam rješava odgoj pojedinca kroz porodicu kao prvu ćeliju društva, kroz brak kao odziv na prirodnu potrebu čovjeka koja prati strasti života, zatim kao kopču koja povezuje djecu sa njihovim roditeljima, a društvo čuva od pogubnih bolesti i raspada morala. U isto vrijeme brak osigurava potpunu međusobnu saradnju među supružnicima u odgajanju djece i izaziva očinska i majčinska osjećanja u njima.

Da bi brak počivao na čvrstim osnovama, praktičnim i zdravim temeljima, najvažnije je da se kod izbora bračnoga druga odabir izvrši na načelima vjere, na osnovu porijekla i ugleda i na temelju davanja prednosti djevicama.

Pošto sada zna odakle da počne u formiranju muslimanske porodice, čestita potomstva i pokoljenja koja vjeruju u Allaha, muslimanu se lakše okrenuti drugim odgovomostima i obavezama koje proizilaze iz toga.

Zašto? Zato što je postavio kamen-temeljac na kojemu se grade stubovi ispravnog odgoja, oslonci društvene preobrazbe i putokazi uzornog društva. A, zar to nije valjana žena?

Odgajanje djece u Islamu, prema tome, počinje - kao što to i treba -od primjernog braka koji počiva na čvrstim i djelotvornim principima odgoja i osposobljavanja pokoljenja za njihovo stvaranje i izgradnju.

Neka pouku uzmu razumom obdareni!

1.Po ovome pitanju nije sljedbenik Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, što ne znači da nije musliman. (nap. recenzenta)

2.Iskaz "ruke ti se pretvorile u prah" je podstîcaj na ženidbu vjernicom. To je, ustvari, dova za uvećavanje imetka. Tako da bi značenje iskaza bilo: "Oženi se vjernicom i ne obaziri se za bogatstvom, porijeklorm i ijepotom jer će sve to doći uz vjernicu.'' (nap. recenzenta)

3.Smisao ovoga hadisa je da djevice lijepo govore, mnogo djece rađaju, ne spletkare i pokorne su.